Kad bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo marioneta, i podario mi komadić života, moguće je da ne bih kazao sve što mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem.
Stvari bih cjenio, ne po onome što vrijede, već po onome što znače.
Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svjetlosti.
Hodao bih kad drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju.
Slušao bih kada drugi govore i kako bih uživao u sladoledu od čokolade.
Kada bi mi Bog podario komadić života, oblačio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu, ostavljajući otkrivenim ne samo tijelo već i dušu.
Bože moj, kada bih imao srce ispisivao bih svoju mržnju na ledu, i čekao da izgrije sunce.
Slikao bih Van Gogovim snom, na zvjezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u času svitanja.
Zalivao bih ruže suzama, da bih osjetio bol njihovih bodlji i strastveni poljubac njihovih latica...
Bože moj, kada bih imao jedan komadić života...
Ne bih pustio da prođe ni jedan dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim.
Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete.
Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošcu, vec sa zaboravom.
Toliko sam stvari naučio od vas ljudi...Naučio sam da čitav svijet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica.
Shvatio sam da kada tek rođeno dijete stegne svojom malom šakom, po prvi put prst svog oca, da ga je uhvatio zauvek.
Naučio sam da čovjek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to neče biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću nažalost početi da umirem...
- Gabriel José García Márquez
...To isto mi se sada dešava sa ženama. Nekada daleke, dugo željene i nedostupne, sada su moje. Bog zna šta ih je privuklo! Milujem njihovu kosu, uzdrhtale nježne grudi, i s čuđenjem držim u ruci rajski plod koji me mamio i koji sam zagrizao. Ukusan je, sladak i zreo, nema šta da mu zamjerim – samo što zasiti, brzo zasiti ...i već slutim da ću ga ubrzo odbaciti.
Često sam se pitao šta to moji prijatelji vide u meni, šta žene nalaze u meni, jer im nisam odan – ali u suštini sam znao i znam šta ih privlači i šta je to što mi još uvjek daje izvjesnu moć nad ljudima.
Oni osjećaju u meni ono što život čini neobičnim i burnim, naslućuju impulse i osjećanja koja su promjenjiva ali snažna, osjećaju moju čežnju, vatrenu i neukrotivu, koja me uvjek vodi ka nečem novom. Taj impuls i ta žeđ pomažu mi da prođem kroz sva kraljevstva realnog svjeta, da ih iscrpim i učinim irealnim, i da, izgarajući i nadvisujući ih, pobjegnem u bezimeno i nepoznato.
- Henry Charles Bukowski Mlađi
U trenutku kad čovjek počne da sumnja u svoj život i svoju vrjednost, on postaje bolestan.
- Sigmund Freud
Nije tako teško rastati se. Najteže je u sumrak ljubavi biti i ostati svetac.
- Jacques Prévert
Da žene ne postoje, sav novac ovoga svjeta ne bi imao značenje.
- Aristotle Sokratis Onassis
Bez obzira na tridesetogodišnje istraživanje ženskih duša, još nisam spreman da odgovorim na veliko pitanje bez odgovora: ŠTA ŽENE ŽELE ?
- Sigmund Freud
već neko vrijeme ti želim reći da nešto napišeš na blogu,eto ispunio si mi želju pusa
OdgovoriIzbriši